Na vrh

28. GODIŠNJICA OD UBISTVA PORODICE RAMIĆ

„Pamtiš li monstrume, cuclu bebe Amine?“ – napisao je prošle godine Dragan Bursać i podsjetio javnost da za ovaj zločin još niko nije odgovarao. Da za zvjerska ubistva četvero maloljetne djece, jedno drugom do uha i njihovih roditelja niko nije odgovarao! Ubijena je beba od nepuna tri mjeseca! I nikom ništa. Amina Ramić rođena i umrla u istoj godini. Ali ta mrvica nije dozvolila da kosti njene porodice ostanu nepronađene i razbacane, ona baš sa svojom cuclom tražioce je odvela do mjesta gdje su neljudi nakon što su pobili, njene braću, sestu i roditelja bacili njihova tijela.
Ubistvo imama semizovačke džamije i njegove cijele porodice krajem maja 1993 godine jedan je od najmonstuoznijih zločina koji se dogodio na ovim prostorima.
“Hasiba efendiju svi pamte kao dobrog čovjeka, spremnog da posavjetuje, utješi, pomogne. ja sam kod njega išao na pouku, kasnije sam bio u horu, prve temelje dobio sam od njega. Iako je mogao izaći ranije ostao je uz svoje džematlije. Godinu dana bio u kućnom pritvoru, kakva je bila ta godina može se samo nagađat, mrtva usta ne govore.Efendija je imao šansu da se spasi, ali nije htio ostaviti džematlije. Govorio je: “Dok u Semizovcu postoji i jedan musliman, moje mjesto je sa njim.“ – kazao je Hasan Šabić jedan od učenika rahm. Hasiba ef. Ramića.
Za ostacima njihovih tijela se dugo tragalo. Kada se već razmišljalo da se odustane od pretrage, cucla male Amine pronađena u blatu pored rijeke Ljubine, otkrila je da se u blizini nalazi i grobnica. Ubrzo su pronađene tijela. Ekshumacija je izvršena 17. 10. 1996. U znak sjećanja na ovu porodicu i tragediju koju je doživjela škola u Semizovcu nosi ime Porodice ef. Ramić.
(Članak je preuzet sa web portala RTV Vogošća)

Copyright @ 2015 by INAF | Sva prava zadržana